(GRAĐANSKI
PARNIČNI POSTUPAK)
OD 13.7.1929.GOD.
PRVI
DEO
S
U D O V I
PRVI
ODSEK
SUDOVI
I SUDSKI ORGANI
Redovni
sudovi
1.
U gradjanskim pravnim stvarima vrše sudsku
vlast ukoliko posebim zakonima nije što drugo naredjeno, ovi redovni
sudovi: sreski, okružni, trgovački, apelacioni sudovi i Kasacioni
Sud.
Odnošaj
sudova u pogledu stepena
2.
Ukoliko posebnim zakonima nije što drugo
naredjeno, pozvani su da vrše u prvom stepenu sudsku vlast sreski
sudovi, okružni sudovi i trgovački sudovi.
3.
Po pravnim lekovima protiv odluka sreskih
sudova odlučuje u drugom stepenu okrućni sud. Ako je u
prvom stepenu odlučio sreski sud u vršenju trgovačke ili
pomorske sudske vlasti, onda u drugom stepenu odlučuje nadležni
trgovčki sud, odnosno trgovačko veće nadležnog okružnog
suda. To isto vredi i za rudničke stvari.
Po
pravnim lekovima protiv odluka sreskih sudov odlučuje u trećem
stepenu Kasacioni sud.
4.
Po pravnim lekovim protiv odluka, koje
u prvom stepenu donose okružni ili trgovački sudovi, odlučuju
u drugom stepenu apelacioni sudovi, a u trećem stepenu Kasacioni
sud.
Vršenje
sudske vlsti
5.
Kod sreskih sudova vrši sudsku vlast u
gradjanskim pravnim stvarima sudija pojedinac, kod okružnih i trgovačkih
sudova ukoliko posebnim naredjenjima nije što drugo propisano, veće,
koje se, bilo da sudi u prvom ili u drugom stepenu, sastoji iz tri
sudije, od kojih jedan predsedava.
U većima trgovačkih sudova i
u većima okružnh sudova, koji odlučuju u prvom ili u drugom
stepenu u trgovačkim ili pomorskim stvarima (trgovačka
veća), ili u rudičkim stvarima (rudnička veća),
na mesto jednog sudije dolazi u spornim pravnim stvrima jedan počasni
sudija iz kruga trgovaca ili ljudi veštih brodarstvu ili rudarstvu.
U raspravama koje će poduže trajati,
može predsednik veća uzeti jednog ili više dopunskih sudija,
koji prisustvuju raspravi, tako da, ako u toku rada bude sprečen
koji član veća, ovaj dopunski sudija stupi na mesto sprečenoga
sudije.
Odlučivanje po predlogu za izdavanje
platnog naloga po propisima mandatnoga, meničnog ili čekovnog
postupka poveriće starešina zbornog suda prvog stepena jednome
sudiji koji će poslovati kao sudija pojedinac.
6.
Pravne sporove o imovinsko-pravnim
zahtevima, koji spadaju pred okružne i trgovačke sudove, pretresaće
i odlučivaće po propisima, koji važe za postupak pred
zbornim sudovima, prvoga stepena, jedan sudija nadležnog suda kao
sudija pojedinac, za to odredjen od starešine suda, ako sporna stvar
u novcu ili novčanoj vrednosti ne prelazi 30.000 dinara, ili
ako se, do početka usmene sporne rasprave, vrednost sporne
stvari ograniči na taj iznos ili ispod toga iznosa.
Ako se, pošto započne usmena sporna
rasprava, tužbeno traženje proširi preko gornjeg iznosa, sudija
pojedinac ostaje nadležan za suđenje i o proširenom traženju.
U parnicama navedenim u 91. i 92. rspravljaće
i odlučivaće sudija pojedinac bez obzira na vrednost spornog
predmeta.
Sporovi
u trgovačkim stvarima
47.
I Pred trgovačke sudove, odnosno
pred trgovačka veća okružnih sudova spadaju, ako vrednost
spornog predmeta prelazi 12.000 dinara:
1.
sporovi iz trgovačkih poslova, ako je tužba upravljena
protiv trgovca, trgovčkog društva ili zadruge, a posao je za
tuženui stranku trgovački posao;
2.
sporovi koji potiču iz poslova trgovačkih posrednika
(mešetara), merača i drugih lica koja su ovlašćena da
u trgovačkom prometu vrše i potvrdjuju slične oslove,
ako se ovi sporovi. Vode izmedju nih i njihovih nalogodavaca;
3.
sporovi kojinastanu iz prvnog odnošaja izmedju trgovaca i
njihovih prokurista, trgovačkih punomoćnika, trgovačkih
pomoćnika i drugih nameštenika u nihovoj radnji, ukoliko ovi
potonji ne spadaju u služinčad, kao i sporovi što nastaju iz
pravnog odnošaja svih ovih lica prema trećima, prema kojima
njihova odgovornost proističe iz poslova izvršenih u krugu
radnje takvog poslodavca;
4.
sporovi koji potiču iz menično-prvnih i čeovno-pravnih
zahteva.
II Bez obzira na vrednost
spornoga prdmta spadaju od isključivu nadležnost trgovačkih
sudova odnosno trgovačkih veća okružnih sudova:
1.
sporovi koji potiču iz pravnih odnošaja a tiču
se zaštite i upotrebe pronalazaka, uzoraka, modela i žigova, ukoliko
o tome ne postoje druga zanska naredjenja;
2.
sporvi ko se tiču brodova i plovidbe na moru i na vodama
proglašeim za medjunarodne, zatim oni koji potiču iz svih pravnih
odnosa o kima se ima suditipo privtnom pomorskom pravu ukoliko se
ne primenjuju naredjenja i 44. br. 5-7;
3.
sporovi iz otudjenja trgovačke radnje, koji se vode
izmedju ugovornih stranaka;
4.
sporovi o prvu upotrebljavanja trgovačke firme, kao
i sporovi koji potiču iz toga prava;
5.
sporovi koji nastanu izmedju osnivača kojega deoničkog
društva medju sobom i izmedju upisnika deonica (akcija) i osnivača;
iz pravnog odnošaja članova trgovačkog društva izmedju
njih samih kao i iz pravnih odnošaja izmedju članova uprave
i likvidatora društva, a tako isto i izmedju njih i društvenih članova;
izmedju tajnih drugara (ortaka) i vlasnika trgovačkog preduzeća;
izmedju učesnika udruženja za pojedince trgovačke poslove,
vodjene za zajednički račun , a sve to kako za vreme trajanja
društvenog odnošaja tako i po prestanku njegovom.
Trgovački sudovi,
odnosno trgovačka veća pri okružnim prvostepenim sudovima
nadlećžni su:
a)
s pogledom na vrednost spora- za sve sporove u vrednosti
preko 12.000 dinara, koji su povedeni:
1.
od strane ma koga lica protivu trgovcaa, trgovčkog društva
ili zadruge, a zbog posla koji je za tuženoga trgovački;
2.
od strane trgovačkog posrednika, merača i drugih
lica, koja su ovlašćena da u trgovačkom prometu vrše slične
poslove protivu njihovih nalogodavaca i obratno,
3.
od strane trgovača protivu njihovih nameštenika (izuzev
slugu) i obratno, a koji su sporovi nastali iz njihovog medjusobnog
pravnog odnosa, kao i za sporove nastale iz odnosa svih ovih lica
prema trećim licima povodom poslova u dotičnoj radnji
i
4.
zbog odnosa i zahteva menično i čekovno-pravnih.
Za sve ove sporove
(od br. 1 do 4) u vrednosti do 12.000 dinara nadležan je sreski
sud, a u vrednosti od 12.000 do 30.000 dinara nadležan je sudija
pojedinac (v. 6 ov.Zak.)
b) bez obzira na vrednost spora za sve
sporove izrično označene
u ovom propisu pod br.1-5.
Sporovi
iz odnošaja članstva
82.
Sporovi pod I broj
3 i pod II broj 5. 47., kao i oni u kojima se pobijaju zaključci
glavnih skupština trgovačkih društava ili privrednih gospodarskih
zadruga, spadaju pod isključivu nadležnost onog suda, kod kojega je firma upisana u trgovačkom
registru, odnosno gde se je imala upisati.
Za tužbe u sporovima
koji nastanu:
a)
izmedju trgovaca s jedne i njihovih prokurista, pomoćnika,
punomoćnika i drugih nameštenika u nihovoj radnji (sem slugu)
s druge strane, kao i za sporove iz pravih odnosa svih ovih lica
prema trećima ( 47. pod I br. 3.);
b)
b) izmedju osnivača koga deoničkog društva medju
njima samim, kao i izmedju osnivača i upisnika akcija i izmedju
članova trgovačkog društva i ostalih lica iz tač.5
ovog propisa ( 47. pod II br. 5); i najzad
v)
radi pobijanja zaključaka glavih skupština trgovačkih
društava ili privrednih gospodarskih zadruga, isključivo su
mesno nadležni sudovi kod kojih je firma upisana u trgovački
registar, odnosno gde se ista imala upisati.
Napomena:
Pored veoma raznovrse
nadležnosti trgovačkog suda, koja proizlazi iz navedenog zakonika,
treba obratiti posebnu pažnju na nadležnost trgovačkog suda
predvidjenu u paragrafu 47 i
82 koja je i danas aktuelna.
Prema par.47 II pod
5:«pred trgovačke sudove spadaju i sporovi koji nastanu izmedju
osnivača kojega deoničkog društva medju sobom i izmedju
upisanika deonica (akcija) i osnivača; iz pravnog odnosa članova
trgovačkog društva izmedju njih samih kao i iz pravnih odnošaja
izmedju članova uprave i likvidatora društva.....«
Prema par.82.«pred
trgovačke sudove spadaju i sporovi.... kao i oni u kojima se
pobijaju zaključci glavnih skupština trgovačkih društava
ili privrednih gospodarskih zadruga«.
Prema tome, kada se
radi o sporovima u primeni Zakona o preduzećima, to je nadležnost
trgovačkog suda.
4.Zakon
o državnoj arbitraži
(»Sl.list
FNRJ« br.107/47 i 50/49)
Rad državne arbitraže
organizovan je na osnovu Zakona o rešavanju imovinskoh sporova putem
državne arbitraže iz 1946. godine.
Državna arbitraža
je zatim reorganizovana i konačno uredjena Zaonom o državnoj
arbitraži iz 1947.g.
Državna arbitraža
je organ kome su bili povereni na rešavanje svi imovinski sporovi
izmedju državnih organa, državnih ustanova, državnih privrednih
preduzeća, mešovitih preduzeća, preduzeća pod sekvestrom,
odnosno pod upravom državnih organa, zatim zadružnih organizacija
i preduzeća, kao i preduzeća, organizacija, ustanova i
društvenih organizacija. Ovi su sporovi bili izuzeti iz nadležnosti
redovnih sudova. Postupak pred državniom arbitražom bio je jednostepen.
Izuzetno, na inicijtivu predsednika Glavne državne arbitraže, predsednika
Savezne kontrolne komisije, Savezne planske komisije, ili Privrednog
saveta Vlade FMRJ, Glavna državna arbitraža mogla je ponovno rešavati
o svakom sporu. Fizička lica su se mogla podvrći nadležnosti
državne arbitraže ako je u sporu za čije je rešavanje nadležna
državna arbitraža druga strana bila preduzeće ili organ. Organizacija
državne arbitraže bila je sledeća: Glavna državna arbitraža
(na osnovu vanrednog pravnog leka rešavala je o odlukama ostalih
državnih arbitraža i bila nadležna za donošenje uzansi i uputstava
o radu državne arbitraže). Savezna državna arbitaža nadležna za
sporove preduzeća i ustanova saveznog značaja, kao i sporova
stranaka sa područja raznih republika (vrednost spora preko
250.000 dinra), republičke državne arbitraže, Pokrajinska državna
arbitraća APV, Oblasna državna arbitraža za Kosovo i Metohiju,
okružne državne arbitraže. Osim toga, postojala je mogućnost
osnivanja resornih državnih arbitraža za sporove stranaka iz istog
resora, ali one nisu osnovane, izuzev resorne državne arbitraže
»unutrašnjeg arbitražnog veća« u resorima narodne odbrane i
saobraćaja. Arbitražna veća bila su sastavljena od predsednika
veća, kao stalnog arbitra, i dva člana stručnjaka
iz privredne oblasti, odnosno delatnosti u okviru koje spada spor
koji se rešava.
Državna arbitraža bila je obavezna da se
pri donošenju odluka rukovodi propisima, uzansama i trgovačkim
običajima, vodeći računa o planu i planskim zadacima.
Državna arbitraža rukovodila se u svom radu u početku i principom
celishodnosti, u interesu ostvarenja plana, da bi postepeno prihvatila
isključivo načelo zakonitosti. Pošto su predratni zakonski
propisi izgubili pravnu snagu, a pored toga nisu bili primenlivi
na nove odnose izmedju subjekata koji su pripadali sektoru opštenarodne
imovine, državna arbitraža je bila prinudjena da rešavanjem sporova
stvara novu praksu. Odlukama Glavne državne arbitraže uvedena je
kauzalna odgovornost za naknadu štete po osnovu van ugovorne odgovornosti;
uvedena je neposredna odgovornost osigurača osiguraniku po
osnovu zakonskog osiguranja; rokovi zastarelosti skraćeni su
na jednu godinu za državni sektor, odnosno na dve za zadružni, itd.
Praksa Glavne državne arbitraže formulisala je na načelu zakonitosti
osnovenovog privrednog prava. Takav razvoj je doprineo da je posle
uvodjenja novog privrednog sistema, državna arbitraža na osnovu
Zakona o privrednim sudovima (1954) pretvorena u privredne sudove.
Praksom državne arbitraže, a naročito Glavne državne arbitaže,
uvedena je kod nas ugovorna disciplina i razvijeno moderno ugovorno
pravo, a donošenjem Opštih uzansi za promt robom ujednačeno
je ugovorno pravo, koje je zatečeno podeljeno na šest područja
građanskog i pet područja trgovačkog prava. Glavna
državna arbitraža, osim Opštih uzansi za promet robom donela je
i Lučke uzanse, koje su i danas u primeni.
5.
Zakon o privrednim sudovima
GLAVA
I
OPŠTE
ODREDBE
Član
1.
U Federativnoj Narodnoj
Republici Jugoslaviji ustanovljavaju se privredni sudovi.
Privredni sudovi su
redovni sudovi za rešavanje sporova i drugih predmeta od značaja
za privredu koji su im zakonom stvljeni u nadležnost.
Ustana načela
o sudovima utvrdjena u Zakonu o sudovima važe i za privredne sudove.
Član
2.
Privredni sudovi jesu:
-
okružni privredni sudovi,
-
viši privredni sudovi,
-
vrhovni privredni sud.
Član
3.
Privredni sudovi:
-
sude u medjusobnim privrednim sporovima i sporovima za naknadu
štte u kojima se kao stranke pojavljuju privredne organizacije (preduzeća,
radnje i zadruge), zadružne organizacije, ustanove sa samostalnim
finansiranjem, kao i federacija, narodne republike, autonomne jedinice,
srezovi, gradovi i opštine i njihove ustaove kojima je priznato
svojstvo pravnog lica,
-
sude sve sprorove koji se tiču brodova i plovidbe na
moru i sporove na koje se primenjuje pomorsko pravo, osim sporova
o prevozu putnika (pomorski sporovi);
-
sude za privredne presute privredim organizacijama i odgovornim
licima u tim organizacijama,
-
donose odluke o drugim predmetima koji su im zakonom stavljeni
u nadležnost.
Privredni sudovi sude
i privredne sporove izmedju domaćih pravnih lica i inostranih
fizičkih ili pravnih lica, ako nije ugovorena nadležnost izbranog
suda.
Član
4.
Kao privredni sporovi
u smislu ovog zakona smatraju se sporovi iz kupovine i prodaje robe
i drugih pokretnih stvari; zamena robe i pokretnih stvari, komisionog
posla, posredništva, zastupništva, otprmništva, uskladištenja, osiguranja
imovine, ugovora o delu i uslugama, ugovora o gradjenju, izdavačkih
poslova, autorskog prava, zajma, posluge, menično-pravnih i
čekovno-pravnih zahteva, prevoza stvari u železničkom,
drumskom, vazdušnom i rečnom saobraćaju i saobraćaju
na unutrašnim vodama, sporovi iz prava upotebe firme, zaštite i
upotrebe pronalazaka, uzoraka, modela i žigova, nelojalne utakmice,
upravljanja osnovnim sredstvima kao i drugi slični sporovi
od značaja za privredu.
Član
5.
Privredni sudovi sude
na osnovu zakona i drugih propisa Savezne narodne skupštine i republičkih
narodnih skupština.
Privredni sudovi primenjuju
i druge propise koji su doneseni na osnovu zakona i u skladu sa
zakonom.
Privredni sudovi sude
privredne i pomorske sporove i na osnovu uzansa i trgovačkih
običaja, osim ako zaon ne naredjuje primenu zakonske odredbe.
Član
6.
Odluku privrednog
suda može izmeniti ili ukinuti samo nadležni privredni sud u postupku
predvidjenom zakonom.
U slučajevima
predvidjenim zakonom pravosnažne odluke Vrhovnog privrednog suda
podležu oceni zakonitosti od strane Saveznog vrhovnog suda.
Član
7.
Za sporove iz nadležnosti
privrednih sudova ne mogu se osnivati niti ugovarati izbrani sudovi,
osim ako zakonom nije drukčije odredjeno.
GLAVA
II
PRIVREDNI
SUDOVI I NJIHOVA
NADLEŽNOST
1.Okružni
privredni sudovi
Član
8.
Okružni privred sudovi
osnivaju se za područje više srezova i gradova.
Osnivanje, ukidanje,
tritorijalnu nadležnost i sedište okružnog privrenog suda odredjuje
republička narodna skupština odnosno Narodna skupštinaAutonomne
Pokrajine Vojvodine.
Inicijativa za osnivanje
ili ukidanje okružnog privrednog suda može poteći od narodnog
odbora sreza ili grada.
Član
9.
Okružni privredni sudovi
su nadležni:
1.
da sude privredne i pomorske sporove, ako vrednost spornog
predmeta ne prelazi 1.000.000 dinara, osim onih vrsta sporova za
koje je nadležan u prvom stepenu viši privredni sud.
2.
da sude sporove za naknadu štete, ako visina tražene naknade
ne prelazi 1.000.000 dinara,
3.
da sude za privredne prestupe privrednim organzacijama i
odgovornim licim u tim organizacijma, koji su im zakonom stavljeni
u nadležnost,
4. da odlučuju
u postupku prinudne likvidacije,
5. da vode registar
privrednih organizacija,
6. da sprovode izvršenje,
6.
da vrše i druge poslove koji su im zakonom stavljeni u nadležnost.
Član
10
Vrhovni privredni sud
može odrediti da jedan ili više okružnih privrednih sudova sude
pomorske sporove, ako vrednost spornog predmeta ne prelazi 1.000.000
dinara.
Član
11
Veća okružnog
privrednog suda sastavljena su od jednog sudije kao predsednika
veća i dvojice povremenih sudija.
Sudija okružnog privrednog
suda kao sudija pojedinac nadležan je u sporovima iz nadležnosti
okružnog privrednog suda ako vrednost spornog predmeta ne prelazi
iznos od 50.000 dinar,a u mandatnom postupku bez obzira na vrednost
spornog predmeta, u postupku za privredne prestupe privrednih organzacija
za koje je predvidjena novčana kazna do 100.000 dinara, kao
i za donošenje odluka u postupku registracije privrednih organizacija
i u postupku za sprovodjenje izvršenja.
2.Viši
privredni sudovi
Član
12
Viši privredni sudovi
osnivaju se po pravilu, za celu teritoriju jedne narodne republike.
Osnivanje, ukidanje,
teritorijalnu nadležnost i sedište višeg privrednog suda odredjuje
republička narodna skupština.
Član
13
Viši privredni sudovi
su nadležni:
1)
da u prvom stepenu sude privredne i pomorske sporove ako
vrednost spornog predmeta prelazi 1.000.000
dinara,
2)
da u prvom stepenu sude sporove za naknadu štete ako vrednost tražene naknade prelazi
1.000.000 dinara,
3) da u prvom stepenu
sude, bez obzira na vrednost spornog predmeta, privredne sporove
koji se odnose na zaštitu ili upotrebu pronalazaka, uzoraka, modela
i žigova, prava na upotrebu firme, kao i sporove iz nelojalne utakmice
i autorskog prava,
4) da sude za privredne prestupe privrednim
organizacijama i odgovornim licima u tim organizacijama,
koji su im zakonom stavljeni u nadležnost,
5) da odlučuju povodom revizija protiv
presuda okružnih privrednih sudova,
6) da odlučuju o žalbama protiv presuda
okružnih privrednih sudova donesenih u postupku za privredne prestupe,
7) da odlučuju o žalbama protiv rešenja
okružnih privrednih sudova,
8) da rešavaju sukobe o nadležnosti izmedju
okružnih privrednih sudova sa svoga područja,
9.
da sprovode izvršenje,
10.
da vrše i druge poslove oji su im zakonom stavljeni u nadležnost.
Član
14
Vrhovni privredni sud
može odrediti da jedan ili više viših privrednih sudova sude pomorske
sporove, ako vrednost spornog predmta prelazi 1.000.000 dinara.
Član
15
Veće višeg privrednog
suda ima pravo i dužnost da okružnom privrednom sudu stavi primedbe
o nedostacima u sudjenju koji su zapaženi prilikom rešavanja o pravnim
lekovima.
Pravna shvatanja izražena
u ovim primedbama nisu obavezna za okružni privredni sud.
Član
16
Veća višeg privrednog
suda sastavljena su od jednog sudije kao predsednika veća i
dvojice povremenih sudija kad sude u prvom stepenu, a kad sude u
drugom stepenu veća ovih sudova sastavljena su od dvojice sudija,
od kojih je jedan predsednik veća, i jednog povremenog sudije.
U mandatnom postupku
i u postupku sprovodjenja izvršenja nadležan je sudija višeg privrednog
suda kao sudija pojedinac.
4.
Vrhovni privredni sud
Član
17
Vrhovni privredni sud
je najviši privredni sud u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji.
Vrhovni privredni sud
obezbedjuje jedinstvenu primenu zakona od strane svih privredih
sudova.
Član
18
Vrhovni privredni sud
nadležan je:
1.
da donosi opšte uzanse,
2.
da odlučuje povodom revizija, protiv presuda viših privrednih
sudova i protiv odluka vojne arbitaže donesenih u prvom stepenu,
3.
da odlučuje o žalbama protiv presuda viših privrednih
sudova donesenih u postupku za privredne prestupe u prvom stepenu,
4.
da odlučuje o žalbama protiv rešenja viših privrednih
sudova donesenih u prvom stepenu
5.
da odlučuje povodom vanredne revizije protiv pravosnažnih
odluka privrednih sudova,
6.
da rešava sukobe o nadležnosti izmedju viših privrednih sudova
i izmedju okružnih privrednih sudova sa područja dva viša privredna
suda,
7.
davrši i druge poslove koji sumu zakonom stavljeni u nadležnost.
Član
19
Veća Vrhovnog
privrednog suda imaju pravo i dužnost da privrednim sudovima daju
primedbe o nedostacima u sudjenju kji su zapaženi prilikom rešavanja
o pravnim lekovima.
Ako se ovi nedostaci
pojavljuju kod više sudova ili ako su zapaženi nedostaci većeg
značaja, predsednik veća će obavestti o tome predsednika
Vrhovnog privrednog suda koji može svim ili nekim sudovima ukazati
na ove nedostatke.
Pravna shvatanja izražena
u primedbama veća Vrhovnog privrednog suda ili predsednika
toga sudanisu obavezna za niži sud.
Član
20
Vrhovni privredni sud
odlučuje u većima.
Veća Vrhovnog
privrednog suda sastavljena su od pet članova od kojih su predsednik
veća i jedan član sudije Vrhovnog privrednog suda i tri
člana povremene sudije.
Član
21
Vrhovni privredni sud
na opštoj sednici utvrđuje mišljenja o potrebi donošenja ili
izmene zakona i drugih propisa.
Opštu sednicu Vrhovnog
privrednog suda sačinjavaju predsednik i sve sudije tog suda.
Opštoj sednici predsedava
predsedik Vrhovnog privrednog suda koga u slučaju sprečenosti
zamenjuje sudija odredjen rasporedom rada.
Član
22.
Vrhovni privredni sud
na proširenoj opštoj sednici donosi opšte uzanse.
Proširenu opštu sednicu
Vrhovnog privrednog suda sačinjavaju predsednik, sve sudije
i povremene sudije toga suda, kao i po jedan predstavnik viših privrednig
sudova. Proširenu opštu sednicu saziva i predsedava joj predsednik
Vrhovnog privrednog suda.
Član
23
Predsednik Vrhovnog
privrednog suda, pre nego što zakaže proširenu opštu sednicu, odrediće
posebnu komisiju za izradu nacrta za opšte uzanse.
Za članove komisije
mogu se odrediti predstavnici viših privrednih sudova, sudije i
povremene sudije Vrhovnog privrednog suda, kao i istaknuti pravni
stručnjaci. Po završenom radu komisija odredjuje jednog člana
za izvestioca koji će na proširenoj opštoj sednici podneti
izveštaj komisije i davati potrebna objašnjenja.
Nacrt za opšte uzanse
koji je izradila komisija dostaviće se članovima proširene
opšte sednice najkasnije petnaest dana pre održavanja sednice.
Član
24.
Opšta sednica i proširena
opšta sednica rešavaju većinom glasova svih članova.
Za punovažno rešavanje
na opštoj i proširenoj opštoj sednici potrebno je prisustvo dve
trećine članova svih sednica.
Član
25.
U Vrhovnom privrednom
sudu obavezno se vodi evidencija sudske prakse.
Uputstva o vodjenju
evidencije sudske prakse donosi Vrhovni privredni sud.
Član
26.
Vrhovni privredni sud
obezbedjuje objavljivanje važnijih odluka privrednih sudova.
|