Sadržaj:  
 

Sudska statistika i
raspored suđenja

   
 

(GRAĐANSKI PARNIČNI POSTUPAK)

OD 13.7.1929.GOD.

PRVI DEO

S U D O V I

PRVI ODSEK

SUDOVI I SUDSKI ORGANI

Redovni sudovi

1.

      U gradjanskim pravnim stvarima vrše sudsku vlast ukoliko posebim zakonima nije što drugo naredjeno, ovi redovni sudovi: sreski, okružni, trgovački, apelacioni sudovi i Kasacioni Sud.

Odnošaj sudova u pogledu stepena

2.

      Ukoliko posebnim zakonima nije što drugo naredjeno, pozvani su da vrše u prvom stepenu sudsku vlast sreski sudovi, okružni sudovi i trgovački sudovi.

3.

      Po pravnim lekovima protiv odluka sreskih sudova odlučuje u drugom stepenu okrućni sud. Ako je u prvom stepenu odlučio sreski sud u vršenju trgovačke ili pomorske sudske vlasti, onda u drugom stepenu odlučuje nadležni trgovčki sud, odnosno trgovačko veće nadležnog okružnog suda. To isto vredi i za rudničke stvari.

      Po pravnim lekovima protiv odluka sreskih sudov odlučuje u trećem stepenu Kasacioni sud.

4.

      Po pravnim lekovim protiv odluka, koje u prvom stepenu donose okružni ili trgovački sudovi, odlučuju u drugom stepenu apelacioni sudovi, a u trećem stepenu Kasacioni sud.

Vršenje sudske vlsti

5.

      Kod sreskih sudova vrši sudsku vlast u gradjanskim pravnim stvarima sudija pojedinac, kod okružnih i trgovačkih sudova ukoliko posebnim naredjenjima nije što drugo propisano, veće, koje se, bilo da sudi u prvom ili u drugom stepenu, sastoji iz tri sudije, od kojih jedan predsedava.

      U većima trgovačkih sudova i u većima okružnh sudova, koji odlučuju u prvom ili u drugom stepenu u trgovačkim ili pomorskim stvarima (trgovačka veća), ili u rudičkim stvarima (rudnička veća), na mesto jednog sudije dolazi u spornim pravnim stvrima jedan počasni sudija iz kruga trgovaca ili ljudi veštih brodarstvu ili rudarstvu.

      U raspravama koje će poduže trajati, može predsednik veća uzeti jednog ili više dopunskih sudija, koji prisustvuju raspravi, tako da, ako u toku rada bude sprečen koji član veća, ovaj dopunski sudija stupi na mesto sprečenoga sudije.

      Odlučivanje po predlogu za izdavanje platnog naloga po propisima mandatnoga, meničnog ili čekovnog postupka poveriće starešina zbornog suda prvog stepena jednome sudiji koji će poslovati kao sudija pojedinac.

6.

Pravne sporove o imovinsko-pravnim zahtevima, koji spadaju pred okružne i trgovačke sudove, pretresaće i odlučivaće po propisima, koji važe za postupak pred zbornim sudovima, prvoga stepena, jedan sudija nadležnog suda kao sudija pojedinac, za to odredjen od starešine suda, ako sporna stvar u novcu ili novčanoj vrednosti ne prelazi 30.000 dinara, ili ako se, do početka usmene sporne rasprave, vrednost sporne stvari ograniči na taj iznos ili ispod toga iznosa.

      Ako se, pošto započne usmena sporna rasprava, tužbeno traženje proširi preko gornjeg iznosa, sudija pojedinac ostaje nadležan za suđenje i o proširenom traženju.

      U parnicama navedenim u 91. i 92. rspravljaće i odlučivaće sudija pojedinac bez obzira na vrednost spornog predmeta.

Sporovi u trgovačkim stvarima

47.

                  I Pred trgovačke sudove, odnosno pred trgovačka veća okružnih sudova spadaju, ako vrednost spornog predmeta prelazi 12.000 dinara:

1.      sporovi iz trgovačkih poslova, ako je tužba upravljena protiv trgovca, trgovčkog društva ili zadruge, a posao je za tuženui stranku trgovački posao;

2.                  sporovi koji potiču iz poslova trgovačkih posrednika (mešetara), merača i drugih lica koja su ovlašćena da u trgovačkom prometu vrše i potvrdjuju slične oslove, ako se ovi sporovi. Vode izmedju nih i njihovih nalogodavaca;

3.                  sporovi kojinastanu iz prvnog odnošaja izmedju trgovaca i njihovih prokurista, trgovačkih punomoćnika, trgovačkih pomoćnika i drugih nameštenika u nihovoj radnji, ukoliko ovi potonji ne spadaju u služinčad, kao i sporovi što nastaju iz pravnog odnošaja svih ovih lica prema trećima, prema kojima njihova odgovornost proističe iz poslova izvršenih u krugu radnje takvog poslodavca;

4.                  sporovi koji potiču iz menično-prvnih i čeovno-pravnih zahteva.

II Bez obzira na vrednost spornoga prdmta spadaju od isključivu nadležnost trgovačkih sudova odnosno trgovačkih veća okružnih sudova:

1.                  sporovi koji potiču iz pravnih odnošaja a tiču se zaštite i upotrebe pronalazaka, uzoraka, modela i žigova, ukoliko o tome ne postoje druga zanska naredjenja;

2.                  sporvi ko se tiču brodova i plovidbe na moru i na vodama proglašeim za medjunarodne, zatim oni koji potiču iz svih pravnih odnosa o kima se ima suditipo privtnom pomorskom pravu ukoliko se ne primenjuju naredjenja i 44. br. 5-7;

3.                  sporovi iz otudjenja trgovačke radnje, koji se vode izmedju ugovornih stranaka;

4.                  sporovi o prvu upotrebljavanja trgovačke firme, kao i sporovi koji potiču iz toga prava;

5.                  sporovi koji nastanu izmedju osnivača kojega deoničkog društva medju sobom i izmedju upisnika deonica (akcija) i osnivača; iz pravnog odnošaja članova trgovačkog društva izmedju njih samih kao i iz pravnih odnošaja izmedju članova uprave i likvidatora društva, a tako isto i izmedju njih i društvenih članova; izmedju tajnih drugara (ortaka) i vlasnika trgovačkog preduzeća; izmedju učesnika udruženja za pojedince trgovačke poslove, vodjene za zajednički račun , a sve to kako za vreme trajanja društvenog odnošaja tako i po prestanku njegovom.

Trgovački sudovi, odnosno trgovačka veća pri okružnim prvostepenim sudovima nadlećžni su:

a)       s pogledom na vrednost spora- za sve sporove u vrednosti preko 12.000 dinara, koji su povedeni:

1.      od strane ma koga lica protivu trgovcaa, trgovčkog društva ili zadruge, a zbog posla koji je za tuženoga trgovački;

2.      od strane trgovačkog posrednika, merača i drugih lica, koja su ovlašćena da u trgovačkom prometu vrše slične poslove protivu njihovih nalogodavaca i obratno,

3.      od strane trgovača protivu njihovih nameštenika (izuzev slugu) i obratno, a koji su sporovi nastali iz njihovog medjusobnog pravnog odnosa, kao i za sporove nastale iz odnosa svih ovih lica prema trećim licima povodom poslova u dotičnoj radnji i

4.      zbog odnosa i zahteva menično i čekovno-pravnih.

Za sve ove sporove (od br. 1 do 4) u vrednosti do 12.000 dinara nadležan je sreski sud, a u vrednosti od 12.000 do 30.000 dinara nadležan je sudija pojedinac (v. 6 ov.Zak.)    

          b) bez obzira na vrednost spora za sve sporove   izrično označene u ovom propisu pod br.1-5.

Sporovi iz odnošaja članstva

82.

Sporovi pod I broj 3 i pod II broj 5. 47., kao i oni u kojima se pobijaju zaključci glavnih skupština trgovačkih društava ili privrednih gospodarskih zadruga, spadaju pod isključivu nadležnost     onog suda, kod kojega je firma upisana u trgovačkom registru, odnosno gde se je imala upisati.

Za tužbe u sporovima koji nastanu:

a)                  izmedju trgovaca s jedne i njihovih prokurista, pomoćnika, punomoćnika i drugih nameštenika u nihovoj radnji (sem slugu) s druge strane, kao i za sporove iz pravih odnosa svih ovih lica prema trećima ( 47. pod I br. 3.);

b)                  b) izmedju osnivača koga deoničkog društva medju njima samim, kao i izmedju osnivača i upisnika akcija i izmedju članova trgovačkog društva i ostalih lica iz tač.5 ovog propisa ( 47. pod II br. 5); i najzad

v)      radi pobijanja zaključaka glavih skupština trgovačkih društava ili privrednih gospodarskih zadruga, isključivo su mesno nadležni sudovi kod kojih je firma upisana u trgovački registar, odnosno gde se ista imala upisati.

Napomena:

Pored veoma raznovrse nadležnosti trgovačkog suda, koja proizlazi iz navedenog zakonika, treba obratiti posebnu pažnju na nadležnost trgovačkog suda predvidjenu u paragrafu 47   i 82 koja je i danas aktuelna.

Prema par.47 II pod 5:«pred trgovačke sudove spadaju i sporovi koji nastanu izmedju osnivača kojega deoničkog društva medju sobom i izmedju upisanika deonica (akcija) i osnivača; iz pravnog odnosa članova trgovačkog društva izmedju njih samih kao i iz pravnih odnošaja izmedju članova uprave i likvidatora društva.....«

Prema par.82.«pred trgovačke sudove spadaju i sporovi.... kao i oni u kojima se pobijaju zaključci glavnih skupština trgovačkih društava ili privrednih gospodarskih zadruga«.

Prema tome, kada se radi o sporovima u primeni Zakona o preduzećima, to je nadležnost trgovačkog suda.

4.Zakon o državnoj arbitraži

(»Sl.list FNRJ« br.107/47 i 50/49)

Rad državne arbitraže organizovan je na osnovu Zakona o rešavanju imovinskoh sporova putem državne arbitraže iz 1946. godine.

Državna arbitraža je zatim reorganizovana i konačno uredjena Zaonom o državnoj arbitraži iz 1947.g.

Državna arbitraža je organ kome su bili povereni na rešavanje svi imovinski sporovi izmedju državnih organa, državnih ustanova, državnih privrednih preduzeća, mešovitih preduzeća, preduzeća pod sekvestrom, odnosno pod upravom državnih organa, zatim zadružnih organizacija i preduzeća, kao i preduzeća, organizacija, ustanova i društvenih organizacija. Ovi su sporovi bili izuzeti iz nadležnosti redovnih sudova. Postupak pred državniom arbitražom bio je jednostepen. Izuzetno, na inicijtivu predsednika Glavne državne arbitraže, predsednika Savezne kontrolne komisije, Savezne planske komisije, ili Privrednog saveta Vlade FMRJ, Glavna državna arbitraža mogla je ponovno rešavati o svakom sporu. Fizička lica su se mogla podvrći nadležnosti državne arbitraže ako je u sporu za čije je rešavanje nadležna državna arbitraža druga strana bila preduzeće ili organ. Organizacija državne arbitraže bila je sledeća: Glavna državna arbitraža (na osnovu vanrednog pravnog leka rešavala je o odlukama ostalih državnih arbitraža i bila nadležna za donošenje uzansi i uputstava o radu državne arbitraže). Savezna državna arbitaža nadležna za sporove preduzeća i ustanova saveznog značaja, kao i sporova stranaka sa područja raznih republika (vrednost spora preko 250.000 dinra), republičke državne arbitraže, Pokrajinska državna arbitraća APV, Oblasna državna arbitraža za Kosovo i Metohiju, okružne državne arbitraže. Osim toga, postojala je mogućnost osnivanja resornih državnih arbitraža za sporove stranaka iz istog resora, ali one nisu osnovane, izuzev resorne državne arbitraže »unutrašnjeg arbitražnog veća« u resorima narodne odbrane i saobraćaja. Arbitražna veća bila su sastavljena od predsednika veća, kao stalnog arbitra, i dva člana stručnjaka iz privredne oblasti, odnosno delatnosti u okviru koje spada spor koji se rešava.

      Državna arbitraža bila je obavezna da se pri donošenju odluka rukovodi propisima, uzansama i trgovačkim običajima, vodeći računa o planu i planskim zadacima. Državna arbitraža rukovodila se u svom radu u početku i principom celishodnosti, u interesu ostvarenja plana, da bi postepeno prihvatila isključivo načelo zakonitosti. Pošto su predratni zakonski propisi izgubili pravnu snagu, a pored toga nisu bili primenlivi na nove odnose izmedju subjekata koji su pripadali sektoru opštenarodne imovine, državna arbitraža je bila prinudjena da rešavanjem sporova stvara novu praksu. Odlukama Glavne državne arbitraže uvedena je kauzalna odgovornost za naknadu štete po osnovu van ugovorne odgovornosti; uvedena je neposredna odgovornost osigurača osiguraniku po osnovu zakonskog osiguranja; rokovi zastarelosti skraćeni su na jednu godinu za državni sektor, odnosno na dve za zadružni, itd. Praksa Glavne državne arbitraže formulisala je na načelu zakonitosti osnovenovog privrednog prava. Takav razvoj je doprineo da je posle uvodjenja novog privrednog sistema, državna arbitraža na osnovu Zakona o privrednim sudovima (1954) pretvorena u privredne sudove. Praksom državne arbitraže, a naročito Glavne državne arbitaže, uvedena je kod nas ugovorna disciplina i razvijeno moderno ugovorno pravo, a donošenjem Opštih uzansi za promt robom ujednačeno je ugovorno pravo, koje je zatečeno podeljeno na šest područja građanskog i pet područja trgovačkog prava. Glavna državna arbitraža, osim Opštih uzansi za promet robom donela je i Lučke uzanse, koje su i danas u primeni.

5.      Zakon o privrednim sudovima

GLAVA I

OPŠTE ODREDBE

Član 1.

U Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji ustanovljavaju se privredni sudovi.

Privredni sudovi su redovni sudovi za rešavanje sporova i drugih predmeta od značaja za privredu koji su im zakonom stvljeni u nadležnost.

Ustana načela o sudovima utvrdjena u Zakonu o sudovima važe i za privredne sudove.

Član 2.

Privredni sudovi jesu:

-                     okružni privredni sudovi,

-         viši privredni sudovi,

-         vrhovni privredni sud.

Član 3.

Privredni sudovi:

-         sude u medjusobnim privrednim sporovima i sporovima za naknadu štte u kojima se kao stranke pojavljuju privredne organizacije (preduzeća, radnje i zadruge), zadružne organizacije, ustanove sa samostalnim finansiranjem, kao i federacija, narodne republike, autonomne jedinice, srezovi, gradovi i opštine i njihove ustaove kojima je priznato svojstvo pravnog lica,

-         sude sve sprorove koji se tiču brodova i plovidbe na moru i sporove na koje se primenjuje pomorsko pravo, osim sporova o prevozu putnika (pomorski sporovi);

-         sude za privredne presute privredim organizacijama i odgovornim licima u tim organizacijama,

-         donose odluke o drugim predmetima koji su im zakonom stavljeni u nadležnost.

Privredni sudovi sude i privredne sporove izmedju domaćih pravnih lica i inostranih fizičkih ili pravnih lica, ako nije ugovorena nadležnost izbranog suda.

Član 4.

Kao privredni sporovi u smislu ovog zakona smatraju se sporovi iz kupovine i prodaje robe i drugih pokretnih stvari; zamena robe i pokretnih stvari, komisionog posla, posredništva, zastupništva, otprmništva, uskladištenja, osiguranja imovine, ugovora o delu i uslugama, ugovora o gradjenju, izdavačkih poslova, autorskog prava, zajma, posluge, menično-pravnih i čekovno-pravnih zahteva, prevoza stvari u železničkom, drumskom, vazdušnom i rečnom saobraćaju i saobraćaju na unutrašnim vodama, sporovi iz prava upotebe firme, zaštite i upotrebe pronalazaka, uzoraka, modela i žigova, nelojalne utakmice, upravljanja osnovnim sredstvima kao i drugi slični sporovi od značaja za privredu.

Član 5.

Privredni sudovi sude na osnovu zakona i drugih propisa Savezne narodne skupštine i republičkih narodnih skupština.

Privredni sudovi primenjuju i druge propise koji su doneseni na osnovu zakona i u skladu sa zakonom.

Privredni sudovi sude privredne i pomorske sporove i na osnovu uzansa i trgovačkih običaja, osim ako zaon ne naredjuje primenu zakonske odredbe.

Član 6.

Odluku privrednog suda može izmeniti ili ukinuti samo nadležni privredni sud u postupku predvidjenom zakonom.

U slučajevima predvidjenim zakonom pravosnažne odluke Vrhovnog privrednog suda podležu oceni zakonitosti od strane Saveznog vrhovnog suda.

Član 7.

Za sporove iz nadležnosti privrednih sudova ne mogu se osnivati niti ugovarati izbrani sudovi, osim ako zakonom nije drukčije odredjeno.

GLAVA II

PRIVREDNI SUDOVI I NJIHOVA

NADLEŽNOST

1.Okružni privredni sudovi

Član 8.

Okružni privred sudovi osnivaju se za područje više srezova i gradova.

Osnivanje, ukidanje, tritorijalnu nadležnost i sedište okružnog privrenog suda odredjuje republička narodna skupština odnosno Narodna skupštinaAutonomne Pokrajine Vojvodine.

Inicijativa za osnivanje ili ukidanje okružnog privrednog suda može poteći od narodnog odbora sreza ili grada.

Član 9.

Okružni privredni sudovi su nadležni:

1.      da sude privredne i pomorske sporove, ako vrednost spornog predmeta ne prelazi 1.000.000 dinara, osim onih vrsta sporova za koje je nadležan u prvom stepenu viši privredni sud.

2.      da sude sporove za naknadu štete, ako visina tražene naknade ne prelazi 1.000.000 dinara,

3.      da sude za privredne prestupe privrednim organzacijama i odgovornim licim u tim organizacijma, koji su im zakonom stavljeni u nadležnost,

4. da odlučuju u postupku prinudne likvidacije,

5. da vode registar privrednih organizacija,

6. da sprovode izvršenje,

6.      da vrše i druge poslove koji su im zakonom stavljeni u nadležnost.

Član 10

Vrhovni privredni sud može odrediti da jedan ili više okružnih privrednih sudova sude pomorske sporove, ako vrednost spornog predmeta ne prelazi 1.000.000 dinara.

Član 11

Veća okružnog privrednog suda sastavljena su od jednog sudije kao predsednika veća i dvojice povremenih sudija.

Sudija okružnog privrednog suda kao sudija pojedinac nadležan je u sporovima iz nadležnosti okružnog privrednog suda ako vrednost spornog predmeta ne prelazi iznos od 50.000 dinar,a u mandatnom postupku bez obzira na vrednost spornog predmeta, u postupku za privredne prestupe privrednih organzacija za koje je predvidjena novčana kazna do 100.000 dinara, kao i za donošenje odluka u postupku registracije privrednih organizacija i u postupku za sprovodjenje izvršenja.

2.Viši privredni sudovi

Član 12

Viši privredni sudovi osnivaju se po pravilu, za celu teritoriju jedne narodne republike.

Osnivanje, ukidanje, teritorijalnu nadležnost i sedište višeg privrednog suda odredjuje republička narodna skupština.

Član 13

Viši privredni sudovi su nadležni:

1)      da u prvom stepenu sude privredne i pomorske sporove ako

     vrednost spornog predmeta prelazi 1.000.000 dinara,

          2)       da u prvom stepenu sude sporove za naknadu         štete ako vrednost tražene naknade prelazi 1.000.000 dinara,

3) da u prvom stepenu sude, bez obzira na vrednost spornog predmeta, privredne sporove koji se odnose na zaštitu ili upotrebu pronalazaka, uzoraka, modela i žigova, prava na upotrebu firme, kao i sporove iz nelojalne utakmice i autorskog prava,

         4) da sude za privredne prestupe privrednim organizacijama i               odgovornim licima u tim organizacijama, koji su im zakonom stavljeni u nadležnost,

         5) da odlučuju povodom revizija protiv presuda okružnih privrednih sudova,

           6) da odlučuju o žalbama protiv presuda okružnih privrednih sudova donesenih u postupku za privredne prestupe,

           7) da odlučuju o žalbama protiv rešenja okružnih privrednih sudova,

           8) da rešavaju sukobe o nadležnosti izmedju okružnih privrednih sudova sa svoga područja,

9.        da sprovode izvršenje,

10.    da vrše i druge poslove oji su im zakonom stavljeni u nadležnost.

Član 14

Vrhovni privredni sud može odrediti da jedan ili više viših privrednih sudova sude pomorske sporove, ako vrednost spornog predmta prelazi 1.000.000 dinara.

Član 15

Veće višeg privrednog suda ima pravo i dužnost da okružnom privrednom sudu stavi primedbe o nedostacima u sudjenju koji su zapaženi prilikom rešavanja o pravnim lekovima.

Pravna shvatanja izražena u ovim primedbama nisu obavezna za okružni privredni sud.

Član 16

Veća višeg privrednog suda sastavljena su od jednog sudije kao predsednika veća i dvojice povremenih sudija kad sude u prvom stepenu, a kad sude u drugom stepenu veća ovih sudova sastavljena su od dvojice sudija, od kojih je jedan predsednik veća, i jednog povremenog sudije.

U mandatnom postupku i u postupku sprovodjenja izvršenja nadležan je sudija višeg privrednog suda kao sudija pojedinac.

4.      Vrhovni privredni sud

Član 17

Vrhovni privredni sud je najviši privredni sud u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji.

Vrhovni privredni sud obezbedjuje jedinstvenu primenu zakona od strane svih privredih sudova.

Član 18

Vrhovni privredni sud nadležan je:

1.      da donosi opšte uzanse,

2.      da odlučuje povodom revizija, protiv presuda viših privrednih sudova i protiv odluka vojne arbitaže donesenih u prvom stepenu,

3.      da odlučuje o žalbama protiv presuda viših privrednih sudova donesenih u postupku za privredne prestupe u prvom stepenu,

4.      da odlučuje o žalbama protiv rešenja viših privrednih sudova donesenih u prvom stepenu

5.      da odlučuje povodom vanredne revizije protiv pravosnažnih odluka privrednih sudova,

6.      da rešava sukobe o nadležnosti izmedju viših privrednih sudova i izmedju okružnih privrednih sudova sa područja dva viša privredna suda,

7.      davrši i druge poslove koji sumu zakonom stavljeni u nadležnost.

Član 19

Veća Vrhovnog privrednog suda imaju pravo i dužnost da privrednim sudovima daju primedbe o nedostacima u sudjenju kji su zapaženi prilikom rešavanja o pravnim lekovima.

Ako se ovi nedostaci pojavljuju kod više sudova ili ako su zapaženi nedostaci većeg značaja, predsednik veća će obavestti o tome predsednika Vrhovnog privrednog suda koji može svim ili nekim sudovima ukazati na ove nedostatke.

Pravna shvatanja izražena u primedbama veća Vrhovnog privrednog suda ili predsednika toga sudanisu obavezna za niži sud.

Član 20

Vrhovni privredni sud odlučuje u većima.

Veća Vrhovnog privrednog suda sastavljena su od pet članova od kojih su predsednik veća i jedan član sudije Vrhovnog privrednog suda i tri člana povremene sudije.

Član 21

Vrhovni privredni sud na opštoj sednici utvrđuje mišljenja o potrebi donošenja ili izmene zakona i drugih propisa.

Opštu sednicu Vrhovnog privrednog suda sačinjavaju predsednik i sve sudije tog suda.

Opštoj sednici predsedava predsedik Vrhovnog privrednog suda koga u slučaju sprečenosti zamenjuje sudija odredjen rasporedom rada.

Član 22.

Vrhovni privredni sud na proširenoj opštoj sednici donosi opšte uzanse.

Proširenu opštu sednicu Vrhovnog privrednog suda sačinjavaju predsednik, sve sudije i povremene sudije toga suda, kao i po jedan predstavnik viših privrednig sudova. Proširenu opštu sednicu saziva i predsedava joj predsednik Vrhovnog privrednog suda.

Član     23

Predsednik Vrhovnog privrednog suda, pre nego što zakaže proširenu opštu sednicu, odrediće posebnu komisiju za izradu nacrta za opšte uzanse.

Za članove komisije mogu se odrediti predstavnici viših privrednih sudova, sudije i povremene sudije Vrhovnog privrednog suda, kao i istaknuti pravni stručnjaci. Po završenom radu komisija odredjuje jednog člana za izvestioca koji će na proširenoj opštoj sednici podneti izveštaj komisije i davati potrebna objašnjenja.

Nacrt za opšte uzanse koji je izradila komisija dostaviće se članovima proširene opšte sednice najkasnije petnaest dana pre održavanja sednice.

Član 24.

Opšta sednica i proširena opšta sednica rešavaju većinom glasova svih članova.

Za punovažno rešavanje na opštoj i proširenoj opštoj sednici potrebno je prisustvo dve trećine članova svih sednica.

Član 25.

U Vrhovnom privrednom sudu obavezno se vodi evidencija sudske prakse.

Uputstva o vodjenju evidencije sudske prakse donosi Vrhovni privredni sud.

Član 26.

Vrhovni privredni sud obezbedjuje objavljivanje važnijih odluka privrednih sudova.